Dvadesetak Otavčana i mještana susjednih sela iskoristilo je prekrasan subotnji dan i, u zadnje vrijeme rijetko viđenoj dobrovoljnoj radnoj akciji, učinilo uistinu hvale vrijedan poduhvat. Više od dva desetljaća zapušteni put do kuće u kojoj je Ivan Meštrović proveo svoje djetinjstvo učinili su ponovno prohodnim, pa su zrake sunca iznova obasjale stazu kojom se mladi Meštrović zaputio u svijet planetarne slave.
Buka radnih strojeva, motornih pila, trimera, žamor brojnih glasova odzvanjao je starim Otavicama koje su barem na nekoliko sati osjetile žar života, baš kao u vrijeme kad je njihovim puteljcima svoje stado slijedio i naš najveći kipar, upijajući iz kamena i zemlje inspiraciju koja će iznjedriti umjetnička djela što krase galerije širom Europe i Amerike.
Potporu ovoj akciji dala je i Općina Ružić, ali i Muzeji Ivana Meštrovića na čelu sa kustosicom Galerije Meštrović Zoranom Jurić, koja se među prvima probila do obrasle kuće u kojoj je Meštrović odrastao.
Općina Ružić i Muzeji Ivana Meštrovića žele i ovu lokaciju, kao nezaobilaznu točku, uvrstiti u program "U Meštrovićevom rodnom kraju", pa je za očekivati da će u dogledno vrijeme i ona biti prikladno označena na turističkoj ruti Meštrovićeva zavičaja. Za početak bit će potrebno urediti kilometar i pol dugu pješačku stazu i nekoliko mjesta za odmor i okrjepu.
Sama kuća u kojoj je Meštrović odrastao, unatoč činjenici da su je četnici zapalili i u 2. svjetskom i u Domovinskom ratu, još uvijek statički jako dobro podnosi usud vremena, pa bi samom sanacijom krovišta objekt bio potpuno zaštićen. Nadamo se da ćemo i taj dan uskoro dočekati.
Zanimljiva je i podudarnost da je kuća dovršena prije točno 125 godina i dva dana, što se može isčitati iz teksta uklesanog iznad ulaznih vrata: "Ovu kuću gradi Mate Meštrović Gabrilović svojom rukom spomoći braće. Mate Gabrilović 3/2/1886". 

• 
• 
• 
• 
• 
• 
•