Zahvaljujući izostanku industrijskog razvoja i udaljenosti od velikih centara, prostor općine Ružić ostao je otokom netaknute prirode, pa se ono što je nekad izgledalo kao nedostatak danas pokazuje kao izvrsna prednost. Upravo u tome vidimo našu budućnost, te sve naše vizije razvoja idu u tom pravcu.
U vrijeme kad se proizvodnja hrane sve više svodi na industrijsku i genetski modificiranu, uzgoj zdrave ekološke hrane pravo je bogatstvo. Ovce, koze i krave što slobodno pasu po padinama Svilaje i Moseća slika je to već odavna izumrla iz pejzaža Europske unije.
Desetke milijuna kuna vrijedan projekt izgradnje akumulacije Čikola označio je trasu razvoja ovoga kraja – poljoprivredu, odnosno navodnjavanje Petrova polja koje bi u tom slučaju, bez pretjerivanja, moglo hraniti i cijelu Dalmaciju.

Procjenjuje se da se na našim poljima već sada, bez značajnije potpore institucija, proizvodi preko 1000 tona povrća, ne računajući proizvodnju za vlastite potrebe. Kupus, krumpir, rajčica, paprika, salata već desetljećima donose najbolje na tržnice od Splita i Šibenika do Zagreba.
Nemali broj farmi goveda i svinja od nekoliko do nekoliko desetaka grla, uz proizvodnju mlijeka, sira i mesa predstavlja značajan udio u gospodarstvu naše općine.

Drniški pršut prozračen na buri Moseća i Svilaje vrhunska je gurmanska delikatesa koja je pronašla put čak i do trpeze britanske kraljevske obitelji. Nekoliko manjih i jednu veliku pršutanu za komercijalnu proizvodnju vidimo kao korijen velikog i širokog procesa koji slijedi.
Čuveni sir iz mješine još je jedna od delikatesa kojom se ovaj kraj ponosi, jer uistinu je teško naći boljeg od onoga što su ga dali pašnjaci Svilaje i Moseća...

Treba li spominjati što nepce traži nakon ove harmonije okusa – kapljicu vrhunskog vina što se tisućljećima uzgaja u ovim krajevima? Veliki broj mladih nasada vinograda nakon Domovinskog rata udario je značajne temelje proizvodnji vina, rakije i grožđa, pa je i vinarstvo zasigurno grana poljoprivrede koja ima budućnost samo ako ustrajemo na očuvanju naših prirodnih dobara.

Poduzetničkom zonom Midenjak koju nudimo ljudima sa vizijom i koja će do kraja ove godine biti ponuđena konkretnim projektima i ulagačima, želimo stvoriti preduvjete za razvoj našeg eko-gospodarstva. Naše područje vidimo kao svojevrstan centar proizvodnje Petrova polja i okolice pa držimo da će našoj funkcionalnoj poduzetničkoj zoni gavitirati i puno veći broj ljudi.

U tako osmišljenom ugodnom životnom prostoru turizam je gotovo neizbježan suputnik. Mauzolej velikog kipara Ivana Meštrovića kao i ostatak njegova posjeda u Otavicama zadnjih godina se, u suradnji sa Muzejima Meštrović i turističkim zajednicama okolnih općina, konačno revitalizira i podiže na razinu koju taj velikan zaslužuje, pa držimo da će iz godine u godinu turizam biti sve značajnija grana gospodarstva naše općine.

Uz Meštrovićev Mauzolej tu su još i antički grad Municipuim Magnum, odnosno još stariji ilirski Sinodium, te brojna prekrasna mjesta širom općine koja u kombinaciji sa obližnjim nacionalnim parkom Krka, arheološkim lokalitetom Burnum te seoskim gospodarstvima koja planiramo podupirati, nude respektabilnu ponudu domaćim, ali i inozemnim gostima.

Kad tomu dodamo planirani etnografski muzej u Otavicama, obnovu u ratu oštećenih i zaboravljenih objekata, odnosno starih sela po Svilaji i Moseću te uređenje infrastrukture do tih objekata, izvrsna budućnost za razvoj seoskog, uz već afirmirani lovni i športsko-rekreacijski turizam je neupitna.
To je slika naše općine kakvu želimo vidjeti u drugom desetljeću 21. stoljeća. Uz vjeru u naše ljude i Bogom dana prirodna bogastva, držimo da nije nimalo preambiciozna.