Nakon punih 11 godina župnog i pastoralnog rada u župi Male Gospe u Gradcu fra Josip Matić održao je u nedjelju 30. listopada svoju oproštajnu Svetu Misu. U prisutnosti neuobičajeno velikog broja vjernika koji su ispunili crkvu i prostor oko nje fra Josip je rezimirao svoje djelovanje u župi. Posebice je istaknuo zajednički poratni put i projekte obnove župe koja je uskrsnula sjajem koji je daleko nadmašio predratno stanje. U nesrazmjeru s tim materijalnim uskrsnućem fra Josip je istaknuo demografsku sliku župe i prisjetio se mnogih vjernih župljana koji su se preselili u vječni domovinu, nasuprot mnogo manje krštenih i novorođenih. Posebice je istaknuo naselja Sedramić, Moseć i Umljanovići koje je "bijela kuga" najteže pogodila. Ipak, podvlačeći crtu pod život ove župne zajednice u zadnjem desetljeću konstatirao je kako je riječ o dobroj i duhovno živoj župi.
Kao svojevrstan testament puku fra Josip je poželio da se život nastavi i intenzivira, da se njeguju vjerski običaji i duhovni život, da se stvaraju nove obitelji i život, ali i da se narod vrati svom izvornom životu kroz poljoprivredu i stočarstvu, to jest djelatnostima od kojih je Petrovo polje oduvijek i živjelo.
Nakon skoro dvosatnog emotivnog programa u samoj crkvi župljani su zahvalnost svom dugogodišnjem duhovnom pastiru izkazali svečanim domjenkom u njegovu čast, a riječi zahvale i prigodne darove uručili su mu Marko Gabrić – Markiša u ime župljana, Zorana Jukica u ime Župnog pastoralnog vijeća te načelnik Josip Sučić u ime Općine Ružić.
Fra Josip Matić ostavio je uistinu značajan trag u životu ove župne zajednice i zasigurno će u njezinimn ljetopisima biti upisan kao jedan od ključnih župnika.
Na duhovnom planu vodio je pastvu manirom dobrog pastira, organizirajući bezbrojne duhovne obnove, misije, hodočašća, humanitarne akcije. Posebice je surađivao sa djecom i mladima kroz framu, te s odraslima kroz franjevački treći red. Jednom rječju radio je na posvemašnjoj duhovnoj obnovi župe.
S druge strane bio je jednako brižan, marljiv ali i odgovoran domaćin kad se radi o materijalnom uskrsnuću u ratu poharane župe.
Tako je na uistinu veličanstven način dovršio djelo svog predšasnika fra Tomislava Brekala na obnovi porušene crkve i župnog muzeja, a nastavio je izgradnjom mrtvačnice, proširenjem i uređenjem groblja, parkinga, te naposljetku dominantnog zvonika i kapelice posvećene dušama u čistilištu. Sve je to iziskivalo ogromne napore kako u planiranju, financiranju, rješavanju imovinsko-pravnih odnosa tako i u samoj realizaciji radova, pa je fra Josip unatoč poznim godinama pokazivao rijetko viđenu vitalnost i volju.
Zbog svega toga sasvim je izvjesno kako će prvo desetljeće novog milenija u životu župe Male Gospe biti upisano kao desetljeće fra Josipa Matića.